Tekstilna industrija u Hrvatskoj nekoć je zapošljavala više od 100.000 ljudi, većinom žena iz ruralnih krajeva. Otvaranjem tvornica, i tekstilnih škola u sklopu tvornica, ženama su omogućeni zapošljavanje, zarađivanje vlastitog novca i određeni stupanj emancipacije. Premda je posao tekstilnih radnica oduvijek bio sve, samo ne lagan (osim toga većinu je kod kuće, a nerijetko i u polju/vrtu čekao drugi — neplaćeni — posao), rad u tvornici imao je, uz redoviti mjesečni prihod, i drugih prednosti. Tvornice su brinule o zdravlju radnica (u obliku osiguravanja redovitih medicinskih pregleda, obroka u tvorničkim kantinama, rekreacije kroz razne sportske aktivnosti i organizirano vježbanje u pogonima) te su se poticali druženje, odlazak na godišnji odmor u tvornička odmarališta, ali i obrazovanje i sudjelovanje u kulturnim aktivnostima. Svijest o tome da kultura pripada čitavom društvu, a ne samo “eliti”, bila je snažno prisutna. Stoga je i većina velikih tekstilnih tvornica, osobito u vrijeme procvata tekstilne industrije (sedamdesetih godina 20. stoljeća), vodila računa o uključivanju radnica u različite kulturne sadržaje. Posebice se poticalo čitanje, pa je tako gotovo svaka tvornica imala knjižnicu, a pojedine i više njih, u kojima su radnice-i mogli besplatno posuđivati knjige. Osnivana su različita kulturna i umjetnička udruženja, organizirala su se gostovanja kazališnih grupa, koncerti klasične glazbe, večeri poezije… Kulturni sadržaji bili su za vrijeme rada tvornica sastavni dio života radnica. Njihovim gašenjem taj sadržaj radnicama postaje nedostupan ili teško dostupan.

Participativni program projekta Skrojene budućnosti? osmišljen je s ciljem “obnavljanja” raskinute veze između umjetnosti/kulture i radnica. Temelji se na suvremenim praksama participativne umjetnosti koje ukidaju poziciju pasivnog promatrača i uključuju “publiku” u kreativan proces stvaranja umjetničkog djela. U fokusu je razmjena znanja između ranica i umjetnica/ika, pri čemu se godinama zanemarivano i degradirano znanje o procesima rada revalorizira te uz sjećanja o radnim uvjetima i radničkoj svakodnevici postaje umjetničkim sadržajem.

Poticanje i bilježenje sjećanja i znanja radnica (i radnika) o radnim procesima, uvjetima rada i radničkoj svakodnevici ima i veliku dokumentarnu vrijednost. Ta su sjećanja ključno polazište ne samo za istraživanja povijesti tekstilne industrije u Hrvatskoj već i raznih drugih društvenih istraživanja, naročito onih fokusiranih na rod, rad, procese i posljedice deindustrijalizacije. Stoga u okviru projekta nastaje i audioarhiv, koji će, uz prikupljene predmete i fotodokumentaciju iz ugaslih tekstilnih industrija, postati dijelom fundusa Tehničkog muzeja Nikola Tesla te time ostati sačuvan i dostupan budućim generacijama.

Proces gašenja tekstilne industrije u Hrvatskoj, koja je počivala na velikim tvorničkim postrojenjima koja su zapošljavala i po nekoliko tisuća, a pojedina i više od 10.000 radnica, manje-više je dovršen. Od nekadašnjih tekstilnih giganata preživjela je svega nekolicina, koja danas radi znatno smanjenih kapaciteta. Stoga je važno zapitati se koja je budućnost tekstilne industrije i tekstilnih radnica u Hrvatskoj. Je li izlaz u samoorganiziranju i može li kao model poslužiti primjer Udruge Kamensko, koju su osnovale bivše radnice zatvorene tvornice Kamensko i koja danas, usprkos brojnim poteškoćama i preprekama, ipak posluje i zapošljava mlađe generacije? Ili možemo zamišljati otvaranje novih tekstilnih pogona? Ako je odgovor da, kako će ti pogoni izgledati, kakvi će biti procesi proizvodnje i što će se u njima proizvoditi?

U promišljanju budućnosti tekstilne industrije u Hrvatskoj važni su uspostavljena suradnja i partnerstvo na projektu s Tekstilno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, jedinom znanstvenoistraživačkom i nastavnom institucijom na polju tekstilne tehnologije u Hrvatskoj. Suradnja je važna i u tematiziranju i općih (globalnih) tema i problema suvremene tekstilne industrije u okviru projektnih aktivnosti: ekologije, rodne podjele rada i automatizacije.

Tekstilna industrija trenutno je drugi najveći zagađivač na svijetu (odmah iza naftne industrije), zbog potrošnje velikih količina vode i emisija ugljičnog dioksida. Također, masovna proizvodnja diktirana suvremenim trendom “brze mode” i jeftine odjeće ima za posljedicu gomilanje ogromnih količina tekstilnog otpada. Jeftina odjeća podrazumijeva i jeftin rad. Većinu tekstilnih radnika čine žene, koje zbog siromaštva i nemogućnosti zapošljavanja u drugim sektorima rade u lošim (često i po život opasnim) uvjetima za minimalnu plaću. Premda su "sweatshops" (Charles Kingsley,1850) fenomen koji se danas primarno veže uz “zemlje Trećeg svijeta”, istraživanja udruga i sindikata okupljenih oko međunarodne mreže Clean Clothes Campaign pokazala su da su uvjeti rada u brojnim tekstilnim tvornicama zemalja koje su prošle ili prolaze proces tranzicije, uključujući i Hrvatsku, daleko od idealnih.

Postoji li alternativa? Mogu li se pomiriti tekstilna industrija, ekologija i dostojni uvjeti rada? Što je s novim tehnologijama u tekstilnoj industriji? Koje su posljedice njihova uvođenja po radnicu-ka/ljudski rad? Ovisi li tekstilna industrija o “rukama koje šiju” (Tansy E. Hoskins, 2015) ili je budućnost u potpuno automatiziranim, “pametnim” tvornicama?

Sve su to teme i problemi koji se propituju kroz niz projektnih radionica, velikim dijelom realiziranih u suradnji s Tekstilno-tehnološkim fakultetom, ali i kroz umjetničke radove izložene na projektnoj izložbi u Tehničkome muzeju Nikola Tesla. Sastavni je dio projekta i internetska stranica koja donosi povijesni pregled tekstilne industrije u Hrvatskoj, kratke tekstove o najznačajnijim tvornicama, bogatu digitaliziranu fotoarhivu te tekstove koji teoretiziraju važne društveno relevantne teme. Ona je i ključni element održivosti projekta nakon njegova završetka, u smislu trajne web-platforme o tekstilnoj industriji.

Cilj projekta "Skrojene budućnosti?" nije ponuditi odgovore, već potaknuti na promišljanje (i djelovanje). Je li budućnost tekstilne industrije skrojena ili još uvijek možemo nešto učiniti da je promijenimo?

Kosjenka Laszlo Klemar, voditeljica projekta

Charles Kingsley, Cheap Clothes and Nasty. By Parson Lot, W. Pickering, 1850 Tansy E. Hoskins, Zašiveno do bola: Antikapitalistička knjiga mode, Sandorf & Mizantrop i CIMO — Centar za istraživanje mode i odijevanja, 2015.

—
Naziv projekta: Skrojene budućnosti?
Nositelj projekta: Tehnički muzej Nikola Tesla (TMNT)
Partneri: Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet (TTF)
Opis projekta: Participativni kulturno-umjetnički projekt „Skrojene budućnosti?“ usmjeren je na osnaživanje osoba 54+ kroz sudjelovanje u programima osmišljenim s ciljem pružanja znanja, informacija i aktivnosti na temu tekstilne industrije. Uključivanjem u kulturno-umjetničke aktivnosti te diseminacijom znanja o različitim društvenim inicijativama, pruža se mogućnost generiranja novih inicijativa. Inicijative posjeduju kapacitet da postaju samoodržive te da pridonesu socijalnom uključivanju, zaštiti okoliša te poboljšanju kvalitete života.
Ciljevi: 1. Socijalno uključivanje i osnaživanje kreativnih, kognitivnih, socijalnih i emocionalnih vještina nezaposlenih radnica/ka tekstilne industrije i ostalih osoba 54+ kroz multimedijsku izložbu i participativne programe; 2. Povećanje vidljivosti osoba 54+ kroz projektne on-line sadržaje
Ukupna vrijednost projekta: 547.246,02 HRK
Iznos koji sufinancira EU: 465.159,117 HRK
Razdoblje provedbe projekta: srpanj, 2018 – srpanj, 2019.
Kontakt osoba: Kosjenka Laszlo Klemar, voditeljica projekta kosjenka.laszlo.klemar@tmnt.hr