Autori: Davor Jokić, dr.sc. Alica Grilec
Početak razvoja tekstilne industrije na području Hrvatske temelji se prvenstveno na tradicijskoj preradi tekstila seljačkih domaćinstava vlastitih sirovina lana, kudjelje, vune i ponegdje brnistre. U kasnom srednjem vijeku postojala je manufakturna proizvodnja tekstila u Dubrovniku, a u 18. stoljeću razvija se u sjevernoj Hrvatskoj i hrvatskom primorju [1].
Razvoj tekstilne industrije kakvu danas poznajemo počinje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata. Osamdesetih godina 19. stoljeća počele su se osnivati tekstilne tvornice, a najveća među njima bila je predionica i tkaonica pamuka u Dugoj Resi osnovana 1884. Sredinom 19. stoljeća na području Slavonije postojale su organizirane lanare i kudjeljare za vlakno za potrebe industrije. U Osijeku je 1901. osnovana Lanena industrija za preradu lana i kudjelje.
Međuratno razdoblje obilježeno je općim razvojem industrije, a tekstilna industrija, prema broju zaposlenih, bila je na prvome mjestu. Razlog tome jest odvajanje Hrvatske od Austro-Ugarske Monarhije, čime joj je ostala na raspolaganju tekstilna industrija koja je svojim proizvodnim kapacitetom mogla podmirivati potrebe cijele Monarhije. Potreba za tekstilom bila je u stalnom porastu, pa su se počele osnivati i nove tvornice. Jedna je od najznačajnijih Tekstilna industrija Varaždin, osnovana 1918., a od 1948. nosi naziv Varteks.
U ovom je razdoblju tekstilna industrija napredovala više od ostalih industrijskih grana iako je tadašnja carinska zaštita tekstilnih proizvoda bila proporcionalno niža nego kod ostalih industrijskih proizvoda. Tekstilna industrija bila je pretežno orijentirana na domaće tržište, dok se manji dio proizvoda izvozio. Razdoblje između 1918. i 1929. može se smatrati prosperitetnim jer većina tekstilnih poduzeća posluje s dobitkom [1].
Uoči Drugoga svjetskog rata cjelokupna industrija trpi otežane uvjete proizvodnje i prodaje zbog ekonomske krize.
Poslijeratno razdoblje karakterizira otklanjanje ratnih šteta i koncentracija proizvodne opreme i pogona u veće jedinice s ciljem racionalnije upotrebe. Smanjeni potencijal tekstilne industrije znatno je nadoknađen radom u više smjena. Tekstilna industrija počinje bilježiti rast, a naročito odjevna industrija, koja je polako i nadmašuje. U porastu je i udio domaće strojogradnje u opremi za tekstilnu industriju.
U razdoblju do početka devedesetih godina 20. stoljeća hrvatska tekstilna i odjevna industrija proizvodile su moderne proizvode suvremenom tehnologijom. Uvode se najsuvremeniji procesi proizvodnje, oplemenjivanja i prerade tekstila.
Početkom četrdesetih tekstilna industrija jedna je od najznačajnijih grana gospodarstva u NDH s ukupno 185 poduzeća na 5.679.479 stanovnika. Prema lokaciji poduzeća, u granicama današnje Republike Hrvatske, najviše ih je u središnjoj Hrvatskoj, njih 45 u Zagrebu i okolici. U istočnom dijelu zemlje postoji 45 poduzeća u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima i Požegi. Zagorje i Međimurje broji 20 poduzeća, kao i Karlovac s Dugom Resom. Ostali broj poduzeća pripada Zemunu i Srijemu (N = 30), Bosni i Hercegovini (N = 15) te različitim manjim mjestima (N = 10) [2]. U Tablici 1. naveden je broj poduzeća prema vrsti djelatnosti.
| Vrsta poduzeća | Broj poduzeća |
|---|---|
| Tkaonice – pamuka, lana, konoplje, vune i svile | 71 |
| Pletionice – tvornice trikotaže i čarapa | 44 |
| Predionice – pamuka, lana, vune i konca | 24 |
| Prerada sirovog vlakna – kudjeljare, lanare i prerada perja | 22 |
| Tvornička konfekcija rublja, odijela, šešira i tuljaca | 16 |
| Priprema i oplemenjivanje – bijeljenje, apretiranje, tiskanje i bojadisanje | 16 |
| Specijalna tvornička proizvodnja – ćilimi, zavjese, konopi, pokrivači, jastuci i sl. | 13 |
| Galanterija – čipka, pozamenterija, fitilji, gumene vrpce, rukavice i kišobrani | 12 |
Tablica 1. Stanje tekstilne industrije 1941. u granicama NDH
Izneseni brojevi pokazuju relativno veliku razvijenost tekstilne industrije te pružaju uvid u njezinu strukturu. No tekstilna industrija istodobno je bila ovisna o inozemstvu, i to ne samo u pogledu sirovina i poluproizvoda nego i gotovih tekstilnih proizvoda. Aktualne poteškoće ovog razdoblja domaće tekstilne industrije bile su: sirovine, uvoz, pogonska sredstva i napon te razdioba ugovorenog tekstila iz Italije i Njemačke prema broju stanovnika određenoga grada ili mjesta [^3].
Pojedina poduzeća tekstilne industrije:
Početkom pedesetih dotadašnji etatistički koncept upravljanja mijenja se u društveno samoupravljanje. Planiranje proizvodnje u industriji postaje samostalno, a proizvodi se počinju planirati prema potrebama tržišta [4]. Unutar radnih kolektiva uvode se radnički savjeti s određenom razinom autonomije u upravljanju [5]. Na razini tadašnje Jugoslavije do 1962. osnovano je devetnaest novih predionica pamuka, sedam predionica vune, dvije predionice kudjelje, sedamnaest tkaonica pamuka, četiri tkaonice vune, dvije tkaonice svile te niz trikotaža i konfekcija. Usto su prošireni i kapaciteti postojećih poduzeća. Pedesete godine karakterizira povećanje kapaciteta i proizvodnje u gotovo svim sektorima. Najveći rast bilježe predionice pamučne i vunene pređe, jute i sisala te nešto manje kudjelje, pamučnih i vunenih tkanina. Uvoz i izvoz u stalnom su porastu, s tim da izvoz više raste od uvoza. Značajni pokazatelj razvoja tekstilne industrije jest i usporedba pokrića uvoza izvozom iz 1946. (N = 5,6%) te 1962. (N = 39,5%) [6]. Broj zaposlenih u tekstilnoj industriji od 1952. do 1962. povećao se s 22.850 na 49.530 radnika, što je porast od 53,9% te još jedan od pokazatelja snažnog razvoja tekstilne industrije [6]. Postojeća Hrvatska tekstilna industrija:
Tekstilna industrija izlazi iz razdoblja poslijeratne obnove i osposobljavanja oštećenih kapaciteta, organizacijskih promjena u pogledu koncentracije opreme i pogona te usklađivanja predioničkih i tkalačkih kapaciteta. Osim izgradnje tekstilne industrije pridaje se sve veća važnost i izgradnji odjevne industrije.
Sedamdesete godine karakterizira modernizacija zastarjelih pogona uvođenjem pretežno uvozne opreme. No valja istaknuti kako su se za glavne kapacitete počeli pojavljivati i domaći proizvođači tekstilnih strojeva, što je važan pokazatelj razvoja.
Bilježi se rast broja kudjeljara i lanara te predionica i tkaonica svile uz relativno zaostajanje predionica i tkaonica pamuka i vune. Znatan je i rast pletaće industrije, konfekcije rublja i odjeće te ostalih tvornica tekstila, u koje se ubraja i proizvodnja podnih obloga i raznih vrsta netkanih tekstilija.
Rast domaće tekstilne industrije prati tadašnje aktualne trendove strukturnih promjena u tekstilnoj industriji na svjetskoj razini pod paradigmom prilagođavanja sve profinjenijim zahtjevima tržišta. To se najviše odnosi na sve veću razinu apreture u pogledu tekstila za neposrednu uporabu individualnih potrošača [7].
Najvažnija je karakteristika ovog razdoblja postupno napuštanje tehnologija temeljenih na iskustvu i prerade uglavnom prirodnih sirovina te primjena tehnike i tehnologija, u svim područjima prerade sirovina i izrade gotovih tekstilija, temeljenih na znanstvenoistraživačkom radu. Primjer su nove tehnike predenja i tkanja, velikosistemski strojevi za pletenje, novi postupci bojadisanja i tehnike obrade u doradama, nove tehnologije netkanih tekstilija, novi sistemi iskrojavanja i transportiranja i sl.
Jedna je od važnih novina i uvođenje automatizacije u tehnološke procese. Oprema tekstilne industrije mijenja se u pogledu uređaja za regulaciju i vođenje procesa poput kontrole s regulacijom temperature i bez nje, automatizacije i polukontinuiranih ili potpuno kontinuiranih postrojenja i uređaja – sve to u kontekstu postupnog prevladavanja novih struktura sintetičkih vlakana te opreme s visokim radnim učincima te povećanjem proizvodnosti rada. Također, pojavljuju se rješenja u pogledu smanjenja ljudskog fizičkog napora te izbjegavanja teškog i zdravstveno štetnog rada. Počinje se razvijati svijest o smanjenju buke, pročišćavanju i regeneraciji otpadnih voda, smanjenju zagađenja zraka i tla i sl.
Tekstilna industrija, kao i sve ostale grane gospodarstva, bila je pogođena recesijama 1966./1967. i 1974., što je uvelike otežalo sve navedene promjene. No ona se iz tehnički donekle zaostale industrijske grane razvila u suvremenu te po opremljenosti i složenosti procesa proizvodnje vrlo naprednu gospodarsku granu. Broj zaposlenih u tekstilnoj industriji 1977. iznosio je 80.700, što je od 1962. rast od 38,6% [7].
Glavna odrednica razvoja tekstilne industrije devedesetih godina jest raspad Jugoslavije te rat, koji je uzrokovao znatna razaranja postojećih tvornica. Osim uništenja određenog broja postrojenja popratni fenomeni poput raseljavanja stanovništva, znatnog smanjenja postojećeg tržišta te ekonomske i političke destabilizacije zemlje negativno su utjecali na tekstilnu i odjevnu industriju.
Osim oporavka nakon rata tekstilna i odjevna industrija morale su se suočiti s novim izazovima. Opstanak na tržištu i konkurentnost zahtijevali su visoku kvalitetu proizvodnje uz znatnu prilagodbu i fleksibilnost u smislu specijaliziranih strojeva optimalne iskorištenosti te poštovanje rokova isporuke gotove robe s niskim proizvodnim troškovima uz poštovanje strogih tržišnih uvjeta. Prihvaćanje tih čimbenika pozitivno se odrazio na domaću industriju tako što je zadržana veza s vanjskim tržištem, na koje lokalno ratno stanje nije imalo utjecaja. Unatoč nepovoljnoj atmosferi tekstilna i odjevna industrija uspijevaju biti veliki dionik u ukupnom izvoru Republike Hrvatske s udjelom od 16,9% [8].
Glavne poteškoće tekstilne industrije ovog razdoblja:
| Varteks, Varaždin | 4932 |
| MTČ, Čakovec | 2721 |
| Kamensko, Zagreb | 1980 |
| Pamučna industrija, Duga Resa | 1808 |
| Heruc, Zagreb | 1236 |
| Regeneracija, Zabok | 1155 |
| VIS-Konfekcija, Varaždin | 1100 |
| Diokom Konfekcija, Split | 1033 |
| TIZ, Zadar | 865 |
| RIO d.d., Rijeka | 805 |
| Vesna, Zagreb | 740 |
| Modea, Garešnica | 672 |
| Modna konfekcija, Zagreb | 602 |
| Meiko, Čakovec | 584 |
| VIS-Tkanine, Varaždin | 550 |
| Oro konfekcija, Oroslavje | 548 |
| Velebit, Karlovac | 535 |
| Lola Ribar, Karlovac | 454 |
| Zlata, Nova Gradiška | 445 |
| Goričanka, Velika Gorica | 423 |
| Tekos, Osijek | 420 |
| Unitas, Zagreb | 395 |
| Revija, Šibenik | 392 |
| Kontex, Karlovac | 383 |
| Sportska odjeća, Novska | 361 |
| Arena, Pula | 324 |
| Predionica, Klanjec | 320 |
| Krateks, Krapina | 298 |
| Neda, Senj | 293 |
| Nada, Hrastovac | 280 |
| Emka, Pregrada | 233 |
| VIS-Kišobrani, Varaždin | 190 |
| Vineta, Varaždin | 150 |
| Vrbenka, Vrbnik | 120 |
| Maier-Tekstil, Bosiljevo | 107 |
| Maj stil, Raša | 100 |
| Adriaplast, Metković | 17 |
Godina 2000. smatra se godinom kada je uglavnom okončan proces privatizacije u tekstilnoj i odjevnoj industriji te se zbog liberalizacije tržišta i izloženosti hrvatskog tržišta konkurenciji ona smatra početkom značajnih promjena u tekstilnoj i odjevnoj industriji. Važno je dodati da su tekstilna i odjevna industrija u Hrvatskoj radno intenzivne djelatnosti, privatizirane s dominantnim udjelom malih poduzeća [10].
U Tablici 3. navedeno je kretanje broja zaposlenih 2000., 2005., 2010. i 2015. u tekstilnoj i odjevnoj industriji. Godina 2016. dodana je kao posljednja godina za koju su dostupni podaci. Iz tablice se jasno vidi konstantan pad broja zaposlenih u tekstilnoj i odjevnoj industriji.
| C Prerađivačka industrija | 2000. | 2005. | 2010. | 2015. | 2016. |
|---|---|---|---|---|---|
| Ukupno proizvodnja tekstila i odjeće | 41,44 | 31,87 | 22,07 | 17,10 | 16,96 |
Tablica 3. Broj i struktura zaposlenih u industriji tekstila i odjeće prema NKD-u 2007. (u tisućama) za godine 2000., 2005., 2010., 2015. i 2016. kao za posljednju godinu za koju su podaci dostupni [11]
Tablica 4. prati kretanje broja poslovnih subjekata u istim referentnim godinama kao i Tablica 3. Iz nje se zaključuje da od 2010. raste broj poslovnih subjekata u promatranoj industriji.
| C Prerađivačka industrija | 2000. | 2005. | 2010. | 2015. | 2016. |
|---|---|---|---|---|---|
| Ukupno proizvodnja tekstila i odjeće | 687 | 772 | 757 | 773 | 795 |
Tablica 4. Broj poslovnih subjekata u industriji tekstila i odjeće [12]
U tekstilnoj i odjevnoj industriji događa se porast proizvodnosti uz pad zaposlenosti, što se objašnjava pasivnim, defenzivnim restrukturiranjem, kod čega je zapravo smanjenje zaposlenosti glavni izvor rasta proizvodnosti [10].
Godine 2000. prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća po zaposleniku u proizvodnji tekstila iznosila je 2584 kn, a u proizvodnji odjeće i dorade i bojenja krzna 2626 kn. U Tablici 5. navedene su prosječne mjesečne plaće u 2016. godini [10]. Iz nje se jasno vidi kako su prosječne plaće u tekstilnoj i odjevnoj industriji niže od prosječnih plaća u prerađivačkoj industriji te niže i od prosječnih svih plaća u Hrvatskoj. Takve plaće nisu adekvatne za motivaciju zaposlenika i privlačenje stručnjaka koji su potrebni industriji, angažman mladih i njihov odabir tekstilne i odjevne industrije kao izbora pri školovanju i zaposlenju te pomak proizvodnje u strukturi prema proizvodima koji bi imali veću dodanu vrijednost.
TABLICA Tablica 5. Prosječne mjesečne plaće u kn, 2016. [13]
Stupanj obrazovanja u tekstilnoj industriji prema provedenoj anketi ožujka 2017. prikazan je Tablicom 6. TABLICA Tablica 6. Stupanj obrazovanja u tekstilnoj industriji, ožujak 2017. [13]
Stupanj obrazovanja u odjevnoj industriji prema istoj anketi prikazan je Tablicom 7. TABLICA Tablica 7. Stupanj obrazovanja u odjevnoj industriji, ožujak 2017. [13]
U Strateškim odrednicama razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od 2006. do 2015., objavljeno je prema podacima Hrvatske gospodarske komore da se puni izvoz odnosno izvoz robe hrvatskog podrijetla ostvaruje u proizvodnji odjeće, i to posebice muških odijela za tržišta Velike Britanije, Italije, Slovenije, Češke i BIH. U Njemačkoj, Austriji i Sloveniji ostvaruje se puni izvoz trikotažne robe, a pređe i tkanine izvoze se uglavnom u Italiju, Njemačku i BIH. Također je vrlo značajan izvoz muških i ženskih čarapa u Italiju, Njemačku i Nizozemsku. Tijekom tranzicijskog razdoblja na domaćem tržištu poduzeća su izgubila sirovinske baze, te je većina domaćih proizvođača osuđena na nabavu sirovina i materijala na međunarodnim tržištima što rezultira padom izvozne cjenovne konkurentnosti. Zbog zaostajanja na području inovacija, istraživanja i razvoja, permanentnog obrazovanja te stvaranja poticajnog okruženja koje bi motiviralo poduzetnike i poduzeća hrvatska tekstilna i odjevna poduzeća zaostaju za izvoznim konkurentima [14, str. 5].
U Strategiji razvoja hrvatske tekstilne industrije za razdoblje od 2006. do 2015., Varteks je bio predstavnik poslodavaca u radnoj grupi Ministarstva gospodarstva. Strategija je bila usmjerena na repozicioniranje tekstilne industrije, smanjenje doradnih poslova, poticanje punih poslova, jačanje marki, izradu proizvoda visoke dodane vrijednosti, rast izvoza te uvođenje novih tehnologija. Strategija je predvidjela niz programa koji bi se poticali prema izrađenom Operativnom razvojnom programu. Za restrukturiranje i razvoj tekstilne industrije bilo je predviđeno više od 1,6 milijardi kuna u pet godina. Hrvatska agencija za razvoj tekstilne industrije (HARTI) raspravljala je na sastanku početkom lipnja 2008. o primjeni Zakona o minimalnoj plaći i njegovu utjecaju na poslovanje u tekstilnoj industriji te je zaključeno kako je neto plaća mala i treba je povećati [14]. Do danas stanje nije bitno promijenjeno.
Deset najvećih proizvođača tekstila bila su slijedeća poduzeća prema visini ukupnog prihoda 2007. [16]:
Deset najvećih proizvođača odjeće prema istom kriteriju [15]:
Podaci iz HGK 2016. godine navode sljedećih deset poduzeća proizvođača tekstila kao poduzeća s najvećim ostvarenim prihodom [16]:
Sljedeća poduzeća navedena su kao deset najvećih proizvođača odjeće prema ukupnom prihodu [17]:
—
[1]: Soljačić, I., Čunko, Ružica, "Hrvatski tekstil kroz povijest", Tekstil, 43 (1994.) 11, 584-602.
[2] "Pregled strukture hrvatskog tekstilnog veleobrta s posebnim osvrtom na pamučni veleobrt", Tekstilni vjesnik, 15 (1941.) 12, 1.
[3] "Brojke i njihova primjena u tekstilnoj struci", Tekstilni vjesnik, 16 (1942.) 1, 1.
[4] Raše, V., "Komercijalni odnos proizvodnih i trgovinskih poduzeća", Tekstil, 1 (1952.) 1, 40-42.
[5] Holjevac Tuković, A., "Društveno-gospodarske reforme 1950.-1952. i njihov odraz na upravu Narodne Republike Hrvatske", Arhivski vjesnik, 46 (2004.) 1, 131-146.
[6] Koman, A., "Razvoj i stanje tekstilne industrije u Jugoslaviji", u: Gansel, L., Koman, A. urednici, Razvoj tekstilne industrije: Almanah priređen povodom održavanja II Kongresa Saveza inženjera i tehničara tekstilaca Jugoslavije u Zagrebu 29., 30. i 31. listopada 1964., Zagreb: Savez inženjera i tehničara tekstilaca Jugoslavije; 1964., 7-44.
[7] Hoffer, D., Koman, A., "Tehnološko-ekonomski razvoj tekstilne i odjevne industrije od 1948. do 1977.", Tekstil, 27 (1978.) 11, 627-684.
[8] Gambiroža-Jukić, Mirjana, "Hrvatska tekstilna i odjevna industrija", Tekstil 45 (1996.) 6, 307-312.
[9] Gambiroža-Jukić, Mirjana, "Silazna putanja gospodarstva, s osvrtom na tekstilnu i odjevnu industriju – aktualno stanje i poslovni rezultati", Tekstil, 49 (2000.) 1, 41-47.
[10] Anić, D. et al., Ekonomski aspekti razvitka industrije tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj, Ekonomski institut Zagreb (2008.).
[11] Anić, D. et al., Ekonomski aspekti razvitka industrije tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj, Ekonomski institut Zagreb (2008.); Mjesečno statističko izvješće 2012. i 2013. (www.dzs.hr 10.10.2014.) i HGK, Sektor za industriju, prezentacija održana na skupu Tekstilna znanost i gospodarstvo 2018., prezentirala: Jagoda Divić.
[12] Anić, D. et al., Ekonomski aspekti razvitka industrije tekstila i odjeće u Republici Hrvatskoj, Ekonomski institut Zagreb (2008.); HGK, Sektor za industriju, prezentacija održana na skupu Tekstilna znanost i gospodarstvo 2018., prezentirala: Jagoda Divić.
[13] HGK, Sektor za industriju, prezentacija održana na skupu Tekstilna znanost i gospodarstvo 2018., prezentirala: Jagoda Divić (2018.: DZS prema JOPPD obrascu; obrada: HGK).
[14] Ekonomski institut, Zagreb, Strateške odrednice razvoja industrije tekstila i odjeće u Hrvatskoj za razdoblje od 2006. do 2015., travanj 2007.
[15] Sočković, K., intervju: Košćec, "Prioritet širenje na strana tržišta", 20. srpnja 2008. http://www.seebiz.eu/hr/intervjui/koscec-prioritet-sirenje-na-strana-trzista,20776.html
[16] FINA – Zagreb, Obrada: HGK, www.hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/13139.pdf, 08. prosinca 2008.
[17] HGK, 2018.
Projekt Skrojene budućnosti? sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, www.esf.hr
Sadržaj web stranice je isključiva odgovornost Tehničkog muzeja Nikola Tesla.
Tehnički muzej Nikola Tesla, Savska cesta 18, Zagreb, 01 / 4844 050, www.tmnt.hr
Više informacija o EU fondovima: www.strukturnifondovi.hr
