Autorica: Deborah Hustić

Odjeća koja se sama pokreće čineći od nosivog predmeta pokretnu skulpturu prvi se put za širu javnost pojavila 2000. godine u seriji haljina Husseina Chalayana pod nazivom Transformirajuće haljine. Specifičnost ovih haljina bili su sofisticirani ugrađeni elektronički elementi koji su polagano pokretali pojedine dijelove haljine. Chalayanova haljina, naravno, nije bila nosiva u svakodnevnom životu, no inspirirala je cijeli niz žena i djevojaka na eksperimentiranje s elektronikom. Upravo zbog suradnje s inženjerima modni dizajner u tom je trenutku postao iznimno simpatičan i blizak modnoj DIY sceni (Hussein Chalayan: Transformirajuće haljine: https://www.youtube.com/watch?v=XEGWarCzerY)

Nekako u isto vrijeme na sceni kulture "uradi-sam" događa se revolucija s pojavom Arduino mikontrolera i konca koji provodi struju koji svojom cijenom i mogućnostima daju priliku svakome da se izrazi uz pomoć tekstila i elektronike. Taj je trenutak specifičan zbog povezanosti visoke mode i zajednice koja okuplja umjetnice s daleko skromnijim financijskim mogućnostima. Oni zajedno ulaze u labirint savladavanja znanja iz elektronike s ciljem stvaranja inovativnih modnih dodataka. Ta područja tradicionalno su do tada pripadala muškarcima, no sada cijeli niz žena različitih zanimanja počinje savladavati pojedine elemente elektrotehnike s ciljem stvaranja inovativnih i praktičnih modnih dodataka. DIY (Uradi-sam) zajednica vezana uz nosivu tehnologiju (engl. wearables) počinje se razvijati na internetu u obliku zajednica koje međusobno dijele vodiče kako napraviti majice koje sviraju, senzore od mekih materijala, torbe koje svijetle ili signalizacijske jakne za bicikliste.

S razvojem tržišta tehnologije pojavljuje se Arduino Lilypad mikrokontroler koji svojim dizajnom omogućuje ušivanje u odjevni predmet koncem koji provodi struju, programiran kako bi povezan s LED-diodama svijetlio ili spojen na zvučnik čak i svirao. Time se otvara cijela nova platforma dijelova za izradu nosive tehnologije i modnih predmeta koji uključuju strujni krug. Žica je zamijenjena srebrom – vodičem struje, strujni krug postaje mekan, a ti dijelovi mogu se prati u perilici rublja uz jamstvo da će i dalje raditi. Sve ovo dovelo je do prave eksplozije literature, blogova, specijaliziranih mrežnih stranica i videovodiča na YouTubeu za izradu nosive tehnologije. Foto: Plusea (cc) Ipak, rad s koncem koji provodi struju i s mikrokontrolerom sve je, samo ne jednostavan. Otvorenost konca koji provodi struju u odnosu na klasičnu žicu čini ga puno ranjivijim pri procesima obrade. Naime riječ je o posrebrenom koncu koji sa svakim kontaktom s drugom stranom konca može izazvati kratki spoj i nakon nekog vremena sklon je oksidiranju jer ga, za razliku od plastikom zaštićene žice, ništa ne čuva od zuba vremena. No istovremeno upravo takav konac nije ekološka prijetnja te odjevni predmet postavlja upravo tamo gdje treba – na mjesto za stalnu preinaku i izmjenu, omogućujući time kreativno izražavanje i samoorganizaciju vaše odjeće po vlastitoj želji

Naslovnica: Plusea (cc)