Participativni program projekta "Skrojene budućnosti?" osmišljen je s ciljem uključivanja i aktivnog sudjelovanja osoba 54+ (primarno radnica i radnika tekstilnih industrija, ali i šire javnosti) u projektnim aktivnostima. Program je realiziran u partnerstvu s Tekstilno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, a provode ga umjetnici/ice, stručnjaci s područja tekstilnog i modnog dizajna i tekstilne tehnologije i inženjerstva te pripadnici “uradi sam” (DIY) scene. Uključuje umjetničke participativne radionice namijenjene radnicama i radnicima tekstilnih industrija te participativni program namijenjen široj javnosti (54+).

Umjetničke participativne radionice provode se u (nekoć) važnim središtima hrvatske tekstilne industrije: Splitu, Sinju, Zadru, Osijeku, Varaždinu, Čakovcu i Zagrebu. U radionice je uključeno više od pedeset radnica i radnika tekstilnih industrija: Uzor, Dalmatinka, Sinj, Jugoplastika, Boris Kidrič, Svilana, Osijek, Mara, Slavonija, Varteks, MTČ, Kamensko, DTR te radnice i radnici Bagata, tvornice koja ne pripada tekstilnoj industriji, ali je zbog proizvodnje šivaćih mašina koje su se naveliko upotrebljavale u tekstilnim industrijama na području Hrvatske, ali i brojnih drugih zemalja diljem svijeta, neraskidivo vezana uz ovaj sektor. S obzirom na velik broj tekstilnih tvornica koje su nekoć djelovale na području Hrvatske (Hrvatska je bila najveće središte tekstilne industrije u bivšoj Jugoslaviji) nije ih bilo moguće sve obuhvatiti. Pri izboru tvornica koje će biti obuhvaćene projektom nastojalo se uključiti one od najveće važnosti, ali i pojedine tvornice koje su imale veliku lokalnu važnost, a danas su gotovo zaboravljene. Radionice vode umjetnice i umjetnici: Neli Ružić i Darko Škrobonja (Sinj), Sandra Sterle (Sinj, Split), Tin Dožić (Zadar), Bojan Mucko (Varaždin, Čakovec), Vanja Babić (Osijek) i Ana Horvat (Zagreb). Kroz suradnju i razmjenu znanja između profesionalaca/umjetnika i radnica/ika, sukladno različitim umjetničkim senzibilitetima i pristupima, na radionicama se radi na koncepciji i realizaciji umjetničkih radova koji simbolički predstavljaju određenu tvornicu i/ili središte tekstilne industrije. Poveznica svih radionica jest bavljenje zvukom kao moćnim medijem prizivanja sjećanja i poticanja reakcije.

Participativni program namijenjen široj javnosti (54+) uključuje različite aktivnosti usmjerene na osvještavanje i promišljanje važnih tema i problema suvremene tekstilne industrije s naglaskom na ekološke i društvene posljedice “brze mode”, tj. impulzivnoga kupovanja velike količine odjeće, proizvodnje, upotrebe i bacanja odjeće od sintetičkih vlakana itd. Prenošenjem (praktičnih) vještina i znanja — šivanje, tkanje i pletenje, kreativno iskorištavanje tekstilnog otpada i bojenje tekstila prirodnim bojama — sudionike se nastoji potaknuti na “obnavljanje”, redizajniranje i ponovnu upotrebu odbačenih tekstilnih predmeta. Također, nastoji se osvijestiti simbolička i stvarna vrijednost odjeće proizvedene u “domaćim” tvornicama i potaknuti vlasnike na njezino čuvanje.

Aktualna društvena i tehnološka tema svakako je i automatizacija rada, u obliku razvoja i uvođenja novih visokoautomatiziranih strojeva/robota u proizvodnju, ali i segmentiranja rada na manje i jednostavnije operacije, a sve u svrhu uštede vremena i veće produktivnosti. Je li automatizirana tvornica tekstila utopija, distopija ili realnost? Pod vodstvom tekstilnih tehnologa i inženjera sudionici imaju priliku upoznati i iskušati rad automatiziranih strojeva Tekstilno-tehnološkog fakulteta te se osobno uvjeriti mogu li i u kojoj mjeri strojevi zamijeniti ljudski rad.

Kosjenka Laszlo Klemar, voditeljica projekta