2012. zvučna instalacija, trajanje 8'41''

Zvučna instalacija Koncert za šivaću mašinu i stablo nastala je u sklopu Urban festivala 2012. godine i izvorno je bila izložena na Trgu Franje Tuđmana ispred tvornice Kamensko. Događaji oko tvornice Kamensko, štrajk glađu i borba radnica tijekom rujna 2010. bili su vrlo medijski popraćeni i na vidjelo su izlazili pravi razlozi zatvaranja tvornice. U intervjuu koji je Jelena Miloš 2011. obavila s radnicama čita se: “Tek sada vidimo da se uništenje tvornice odvijalo planirano, a tada smo bile sretne i dobivale plaću.” Privatni vlasnik kupio je tvornicu s namjerom da je pretvori u poslovno-stambeni kompleks. Privatni kapital i nekretnine preko noći su postale vrijednosti koje su krojile nova urbana iskustva za one koji imaju novac. Budući da se radnice tvornice Kamensko nisu dale “poništiti”, borile su se za nastavak proizvodnje i svoja radna mjesta, javni prostor trga postao je na određeno vrijeme prostor borbi. Dio tih borbi bio je i rad Koncert za šivaću mašinu i stablo.

Luiza Margan u radu upotrebljava zvukove šivaćih strojeva i paranja tkanine te zvukove s prosvjeda — hod, zvižduke i bubnjeve. Četiri su zvučnika tada bila postavljena na stablima i zvuk se puštao tri puta dnevno, ujutro, u podne i popodne, zapravo u sate radnih smjena radnica tvornice. Zvuk koji je odjekivao na prostoru trga odražavao je situaciju koja se oko njega događala, podsjećajući nas da je svaki prostor društveno-politički prostor.

Preseljen u bilo koji unutrašnji prostor, rad ne gubi na važnosti. Jednako kao na trgu, i u prostoru Tehničkog muzeja Nikola Tesla unutar jednog prostora otvara se drugi — samo treba poslušati. Najsugestivniji je zvuk paranja tkanine. Koliko toga tkanina može evocirati! Prekrajanje? Kakvo? U konzumente ili u...?