Autori: Dragana Modrić, Jelena Pavlinušić, Nikola Križanac

Godine 2017. u Galeriji Sikirica u Sinju održana je dokumentarno-povijesna izložba Što je nama naša Dalmatinka dala. Nastala je kao dio šireg projekta istraživanja industrijske baštine Industrijsko nasljeđe i kultura sjećanja na primjeru tvornice Dalmatinka — Sinj i zalaganjem troje mladih ljudi čiji su članovi obitelji radili u tvornici Dalmatinka u Sinju. Istraživali su povijest tvornice, od odluke o njezinu osnivanju 1951. do njezina zatvaranja 2009., njezinu arhitekturu te su bilježili i tumačili sjećanja lokalnog stanovništva i nekadašnjih radnica i radnika tvornice.

Kroz istraživanje i razgovore koje su proveli autori izložbe i njihovi suradnici s radnicama i radnicima izložba, između ostaloga, govori o tome koliko je mnogima u Sinju i Cetinskoj krajini rad u tvornici promijenio život nabolje te koliko su izgubili njenzinim zatvaranjem.

Tvornica i predionica konca Dalmatinka od svog osnutka 1951. do početka devedesetih godina činila je osnovu gospodarskoga i industrijskog života u gradu Sinju. Desetljećima nakon izgradnje izazivala je uvažavanje arhitektonske i tekstilne struke te je svojevremeno proglašena najuspješnijim poduzećem bivše države s tržištem diljem Europe i svijeta.

Zabilježena sjećanja ljudi o načinu života u vrijeme uspješnog rada tvornice govore o pozitivnom odnosu zajednice prema tom dijelu industrijske prošlosti grada Sinja. Ta je tvornica poboljšala životne uvjete lokalnog stanovništva i standard, ali i promijenila kolektivnu svijest. Budući da su 80% radne snage činile žene, pridonijela je pomaku u percepciji ženskog rada, njihovoj društvenoj afirmaciji i, posljedično, emancipaciji. Do tog pomaka nije došlo naglo, a dogodio se prije svega zahvaljujući njihovu financijskom doprinosu kućnom proračunu.

Uza sve poteškoće, rad noću, rad na normu, pješačenje kilometrima do posla, rad u kući ili na polju nakon posla i brigu za djecu, poboljšanje životnog standarda ipak je potaknulo vrednovanje industrijskog rada te su se ljudi identificirali s njim. To je stvorilo specifične “strukture osjećaja” 2 koje se iščitavaju iz čežnje, iz žaljenja za nekadašnjim uvjetima rada, pravima, sigurnošću te vrijednostima kao što su solidarnost i žrtvovanje za budućnost mlađih generacija. Iako industrijalizacija ima svoje mane, na primjeru izložbe o tvornici Dalmatinka, koja je jednim svojim dijelom predstavljena na ovoj izložbi, pokazano je kako je industrijalizacija imala i društvenu vrijednost: utjecala je na razvoj lokalne zajednice, na osnaživanje žena, na stambenu politiku i na infrastrukturni razvoj grada.

Na tablama tako možemo čitati o prvoj generaciji radnika, o njihovoj edukaciji i školama koje su se otvarale, o tvorničkom restoranu, organiziranom slobodnom vremenu, stambenoj politici, sportskim i kulturnim društvima i počecima ženske emancipacije. Reklamni leci, strojevi, sheme i slike, od kojih je jedan mali dio izložen, sačuvani su prije nego što je u listopadu 2018. cijela unutrašnjost tvornice srušena. U povodu tridesete godišnjice tvornice, 1981., bile su naručene slike koje su naslikali radnici Neda Mandac i Damir Jenjić. Slike Nede Mandac prikazuju rad u tvornici, dio su tvornice kao društvenog centra, s društveno-kulturnim sadržajima. Procesi kojima je tvornica poslije prekrojena dogodili su se bez sudjelovanja ljudi koji su od takvog rada živjeli.

2 “Strukture osjećaja” je termin teoretičara kulture Raymonda Williamsa kojeg u tekstu u katalogu izložbe Što je nama naša Dalmatinka dala upotrebljava sociologinja Chiara Bonfiglioli. Termin označava “obilježja društvenog iskustva i veze, povijesno različite od ostalih specifičnih obilježja, koja doprinose osjećaju pripadnosti jednoj generaciji ili razdoblju”.

---

DALMATINKA SINJ

TVORNICA_POGONI_LJUDI

Fotografije iz arhiva autorskog kolektiva okupljenog oko Dalmatinke Sinj (Dragana Modrić, Nikola Križanac, Jelena Pavlinušić)

TVORNICA

POGONI

LJUDI