2019. zvuk, print na canvasu

Rad Slike smijeha, plača i zaborava sastavljen je od digitalno obrađenih fotografskih snapshotova i zvuka nastalog na radionicama s bivšim radnicama tvornice Uzor u Splitu, sedam godina nakon što je njihova borba potpuno izgubljena i nakon što su se bez ičije pomoći same morale snaći i naći druge poslove. Na snapshotovima radnice poziraju ispred nekoliko nekadašnjih prostora tvornice u centru Splita, prostora u kojima su radile, a koji su prenamijenjeni u druge svrhe. Umjetničinim digitalnim intervencijama, bojama i šarama radnice su uklonjene s fotografija, jednako kao što procesi tranzicije, prenamjene i pretvorbe uklanjaju zaposlenja, industrijske odnose i, bez previše razmišljanja, eliminiraju radnice i radnike iz radnih procesa, na nemoralan način razaraju njihove živote. Kako kaže sama umjetnica: “Kroz rad se na neki način postavlja i pitanje je li moguće da su ove (za radnice pogubne) promjene nastale zahvaljujući razarajućoj moći digitalnog, jednostavnosti brisanja, bilo kakvog apliciranja digitalnog u svojoj surovoj jednostavnosti — a koji se prelio čak na sferu rada, zapošljavanja i industrijskih odnosa”. Jedna od osnovnih značajki digitalnih slika i digitalnog općenito jest da se mogu vrlo lako i brzo izmijeniti u kompjutoru tako da se jedan set znamenki izbriše i zamijeni drugim. Tu značajku umjetnica u ovom radu koristi dvojako. Na jednoj razini izbljeđuje fotografije — briše broj piksela, a na drugoj je doslovno citira i izvlači na površinu — kao šaru koja briše ono ispod sebe. S tim u vezi upozorava da je važno razmisliti o aspektima novih tehnologija koje utječu na sve nas i na našu društveno-političku stvarnost: brišu tradicionalne industrije, mijenjaju vrijeme i prostor u kojima se rad obavlja, mijenjajući tako i cijeli niz odnosa u javnim i privatnim sferama.

Zvučni dio rada govori o ljudskom elementu da bi kroz ton glasa radnica posvjedočio tko su one zapravo. Njihov akustični otisak širi se i sužava pozivajući tako na zadržavanje pažnje.