2019. zvuk i patchwork

Tkaninu često ne shvaćamo ozbiljno. Možemo je doživjeti, čak se osjećati nesretno ako ne možemo sebi ili drugima priuštiti lijepu odjeću, ali vrlo je lako odbacujemo, proglašavamo neupotrebljivom. Iako kompozitorica elektroničke glazbe, Ana Horvat od samog je početka radu spontano pristupila s tekstilom u fokusu. Ideja je bila napraviti patchwork i podijeliti priče s radnicama u Udruzi Kamensko. Svaki patch priča je jedne osobe, o radu u tvornici i poslije u udruzi. Naglasak na pozitivnim iskustvima nit je koja ih povezuje. Odbačeni je tekstil taj uz koji nastaju priče. Sama ideja povezivanja krpica u cjelinu pokazuje da se tekstil shvatio u nekoliko svojih najboljih karakteristika koje može evocirati: kao oblik društvene prakse i kao nositelj sjećanja. Tijekom krpanja reaktiviraju se sjećanja, koja znaju biti jednako krhka kao i tkanine i njihove niti, stvaraju se zajednica i novi odnosi. Takva su obilježja tekstila i ona koja u sebi imaju potencijal društvene promjene. Diljem svijeta postoje brojni primjeri različitih pokreta koji se upravo krpanjem, zašivanjem tkanina u patchwork, kao siromašnom i necijenjenom metodom, zalažu za različita prava, upozoravaju na razne probleme i daju važnost onome što je samo naizgled nevažno. Zašivaju neispričane priče.